Damir Mulaomerović za Flouter: O Cedeviti Junior, Željku Obradoviću, Hrvatskoj…

Današnji sagovornik našeg portala bio je gospodin Damir Mulaomerović, trener Cedevite Junior, bivši strateg Cibone i tuzlanske Slobode, kao i nekadašnji selektor reprezentacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tim Cedevite Junior se trenutno u hrvatskom prvenstvu nalazi na petoj poziciji, dok u Drugoj ABA Ligi dele sedmo mesto koje vodi u plej-of.

Kako ocenjujete dosadašnji deo sezone Cedevite Junior, koji su ciljevi u nastavku i da li između dva takmičenja, hrvatske i ABA lige, postoji ono koje je rezultatski prioritet?

“Mi s dosadašnjim utakmicama i sezonom možemo biti zadovoljni, pogotovo s kratkim rosterom i svim onim što nas je zadesilo u kontekstu svih tih ozljeda i bolesti. U hrvatskom prvenstvu izgubili samo od, pod navodnicima, velikih ekipa, ABA ligaša i od Dinama tako da ne mislim da smo negdje kiksali. Ipak, nadam se samo da ćemo u sljedećem dijelu odigrati još bolje i samo neka nas zaobiđu ozljede, a možda ćemo i dovest još kojeg igrača da nam raširi i rastereti roster. U svim natjecanjima naš prioritet je razvoj mladih igrača i zato im želimo pružiti što više šansi da se dokažu i da skupljaju vrijedno iskustvo. Mislim da u Cedeviti Junior imamo sve potrebne uvjete za to i da smo već pokazali da znamo raditi s talentiranim košarkašima pa me veseli što se neki naši bivši igrači već sad dokazuju u Cedeviti Olimpiji, ali i na američkim sveučilištima”.

foto: ABA Liga/Dragana Stjepanović

Do skoro ste bili selektor Hrvatske reprezentacije, godinama ste u hrvatskoj košarci koja je po mišljenju mnogim u dugogodišnjoj krizi. Gde vidite hrvatsku košarku u nekom predstojećem periodu i dolaze li bolji dani?

“Mislim da smo cijela moja ekipa i ja u reprezentaciji dali sve od sebe i na kraju je presudila jedna lopta. Raduje me da je poslije mog odlaska ekipa odigrala sjajan turnir s novim izbornikom tako da se vidi neko svjetlo na kraju tunela. Igrali su dobre utakmice, dobar je roster i svi su momci igrali na stvarno vrhunskoj razini tako da se nadam da će nastaviti ići tom dobrom putanjom”.

Bili ste igrač Željka Obradovića u Panatinaikosu sa kojim ste osvojili titulu evropskog prvaka. Kakve uspomene Vas vežu za taj period, kakav ste odnos imali sa Željkom i da li konekcija i dalje postoji?

“Što se tiče Željka Obradovića, mislim da je stvarno privilegija igrati za takvog trenera. Da ne trošimo previše riječi o njemu kao treneru, mislim da se dugo na ovim prostorima neće pojaviti bolji od Željka. On je čovjek koji živi košarku 24 sata. Vidi se to i danas, nakon svih tih trofeja koje je osvojio i dan danas vidite jednu neizmjernu želju i entuzijazam koje on pokazuje. Ponavljam, bila mi je čast i dosta toga sam naučio pa dosta stvari pokušavam primijeniti na svojim treninzima na način kako nas je on učio. Naravno, bio sam sretan da smo osvojili Euroligu i biti dio njegove ekipe je jednostavno posebno iskustvo. U konačnici, on i danas radi vrhunski posao u Partizanu koji u cijeloj regiji ima najposjećeniji dvoranu i velikim je to dijelom zbog njega i njegovog entuzijazma”.

Iz bogate igračke karijere verujem da je upravo ta evropska titula najveći uspeh, a koji momenat Vam je ostao najdraži od kada ste trener?

“Iz igračke karijere najveća stvar je svakako ta europska titula, ali tu je i puno nacionalnih prvenstava i kupova u svim klubovima za koje sam igrao. Mislim da je najvažnije ako nakon karijere možete biti sretni. Kad završite i kad stavite „točku na i” – kao što bi rekao moj prijatelj „moglo je bolje, ali moglo bi puno gore”, tako da, da mi je netko rekao dok sam bio mladi dečko koji dolazi Slobode iz Tuzle da ću igrati za Cibonu, Real Madrid, Olimpijakos, Panatinaikos, Fortitudo, PAOK… ja sam zadovoljan na kraju, i to je ono što mi je najvažnije. Što se tiče trenerske karijere, ja sam još uvijek relativno, ajmo reći, mlad trener, ali raduju me pobjede i posebno energija mladih igrača. Sretan sam ostvarenim i sa Slobodom, a naravno i sa Cedevitom Junior. U ove dvije i pol godine mi smo kao de facto drugoligaš igrali dva puta finale Kupa i posebno me veseli da smo igrali dobru košarku. Naravno, u Hrvatskoj je izazov što nam neki igrači odlaze i dalje prerano, ali to ne mijenja naš pristup i želju za razvoj talentiranih igrača koji su spremni naporno trenirati. Puno ljudi kaže da igramo dobru i modernu košarku što me naravno veseli i pokazuje da smo na dobrom putu”.

foto: ABA Liga/Dragana Stjepanović

Koliko od obaveza stižete da ispratite druge košarkaške mečeve (ABA, Evroliga, NBA) i da li imate neku ekipu koja Vam je posebno zanimljiva za gledanje ili koju najviše pratite?

“Ja sam veliki fan Eurolige, ali kako sam i sam bio član stručnog stožera Bruklin Netsa i s njima proveo jedno cijelo ljeto dosta mi je to iskustvo promijenilo mišljenje o NBA košarci tako da pratim obje lige. Naravno, kad imam vremena pogledam sve moje bivše klubove. Evo, Real Madrid je možda sad najdominantniji nakon dolaska Kampaca, pogledam Panatinaikos i Olimpijakos, zatim i ekipe iz regije, Partizan i Zvezdu. Kad je u pitanju NBA, regularna sezona mi je manja interesantna, ali kad dođe playoff i kad se igra čvrsto onda mi je i to veliki gušt gledati. Ipak, po meni su razlike u filozofiji i pristupu košarci između Europe i SAD-a još uvijek velike što ne znači da oba natjecanja nisu na vrhunskoj razini kvalitete”.

Gospodinu Mulaomeroviću se zahvaljujemo na izdvojenom vremenu za razgovor, uz želje za puno uspeha sa Cedevitom u ovoj i predstojećim sezonama.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *