Vruć vetar koji ponovo duva

„U Grčku da odem da vas ne vidim više.“

Da li se sećate šta ste radili 20. juna prošle godine? Bez brige, sasvim je opravdano i razumljivo ako je odgovor odričan. Svedoci smo vremena koje gazi pred sobom i ne brine o posledicama. Intezitet događaja i dešavanja je teško ispratiti i bezmalo nemoguće ponoviti. Retki su pojedinci čiji svaki trenutak izaziva posebnu draž i daleku uspomenu. Lako je zaključiti na koga se aludira, shodno uvodu i naslovu. Elem, kakvim tek stilskim figurama opisati dinamiku života Dimitrisa Janakopulosa? Čoveka koji živi tako, da mu u jednom danu stane ono što neko vidi za čitav život.

Međutim, pomenuti vlasnik Panatinaikosa itekako dobro pamti navedeni datum. Tog julskog popodneva, u prestonici Grčke, atinski klub zvanično je okrenuo list i pocepao do tada već dovoljno ižvrljani i lošim rešenjima prekriven papir. Svima je bila potrebna promena i to iz korena. Od stare slave se ne živi doveka, a post bez uspeha je bio predug, čak i za narod tradicionalno odan religijskim običajima. Iz potpune drugačije vere i kulture, ali sličnog mentaliteta, egoističnog karaktera i pre svega trofejnog statusa, u OAKU, pred Janakopulosom, stigao je Ergin Ataman. Nova stranica Panatine istorije, zvanično je mogla početi da se piše.

Ataman je u Efesu stvorio dinastiju i dve godine zaredom osvajao krov Evrope. I ne samo to. Predstavio je sebe kao trenera sposobnog da manevriše velikim budžetima i demonstrirao da cilj opravdava sredstva. Vodio je mnoge klasne igrače poput Larkina i Micića i sjajno ih uklopio u funkciju timskog rezultata. Tempirao je formu ekipe za završnicu sezona i na baš različite načine stizao do podijuma. Sličan izazov čekao ga je i u Grčkoj. Za razliku od Istanbula, više nije bio na domaćem parketu i snažni naboj turskog brendiranja morao je da se stavi u stranu, pod veo profesionalnih zadataka. Ambicije su se jasno postavile, a titule tražile sad i odmah.

Kada se usmeni dogovor konačno finalizovao, bilo je jasno da juče, danas i sutra nisu iste vremenske kategorije. Ataman i Dimitris postali su preko noći loši momci koji kvare ugled takmičenja i donose sreću Panati. Spoj takve dve pojave zaintrigirala je maštu. Jer, zapravo, radi se o licu i naličju identičnog temperamenta i pristupa. Kako kaže Cane Patribrejkers: biti isti, biti poseban. Slobodan i svoj. Tako nekako, još više uz pomoć novca i dobre volje, brzo se pronašao zajednički jezik. Novac zapravo u Atini nikada nije ni bio problem, uvek ga je bilo i gazda Janakopulos je davao i šakom i kapom. Međutim, falila je povratna informacija u vidu trofeja i ličnosti koja će vratiti klub u panteon evropske košarke.

foto: Euroleague

Hteli da priznamo ili ne, Panatinaikos ne čini isključivo rezultat, iako se od njega defacto preživljava. Ima nekoliko takvih organizacija u sportu, naročito starokontinentalnom. Eto, Večiti su takođe dobar primer. Nije bitno samo ubaciti loptu u koš, važan je način. Jednostavno, navijače privlače imena naravno, ali i poruke koje se šalju, počev od trenera do vlasnika, njihovih stavova i odluka koje donose i zastupaju. Svaki šraf je deo krupnog mehanizma i dovoljan je blagi trzaj da se svi izbace iz ležišta. Obradovićev odlazak iz OAKE nagovestio je upravo talas višegodišnjeg tavorenja. Panatinaikos se dugo nalazio na pučini i čini se da je najzad sa Atamanom i Dimitrisom uplovio u mirnu luku.

Ipak, gledajući period iza nas, počev od oktobra, daleko da je baš išlo po loju. Dakle, prvo je trebalo vremena za formiranje adekvatnog sastava. Pružena ruka saradnje finansijskog sektora ala office Dimitrisa Janakopulosa, odmah se ukazala, stim što je ostatak posla išao na teret Atamanovog umeća. Angažovanje Matijasa Lesora značio je i svestan rizik, ali i ogroman profit u slučaju pogotka. Janis Papapetru, Dinos Mitoglu, Džerijen Grant dovedeni su kao igrači uloge i pokazalo se, ove sezone često ključni faktori trijumfa. Kostas Slukas je već značio i nešto sasvim lično.

Na pragu je bio povratak velikog rivalstva između Panate i Olimpijakosa, a u kući Zelenih je stajao klasni strelac i očigledno prilično surov čovek. Ipak, onaj koji svojim gestikulacijama signalizira famoznu hladnoću (ice in my veins), stigao je nešto kasnije. Naravno, reč je o Kendriku Nanu, nekada (a to je bilo pre pet godina) jednog od najvećih talenata NBA lige. U dresu Majamija, Nan je davao i po 40 poena, a učestvovao je i na Rising Staru u sklopu All Stara. Jasno, šou je mogao da počne!

Nan je u kratkom roku napravio razliku i pojedine izražene manjkavosti ekipe prekrio sopstvenim kvalitetima. Od njegovog potpisa krajem oktobra, Panata je do danas doživela devet poraza, popela se na drugo mesto Evrolige i superiorno završila regularni deo domaćeg prvenstva. Kendrik se pitao, vodio glavnu reč i mnoge dobijene završnice njegovih su ruku delo. Lajao je na protivnike, ali i ujedao kada je bilo teško. U četvrtoj i petoj utakmici protiv Makabija, postizao je 27 i 26 poena. Šta je posledica? Panata je na Fajnal – foru, a Nan je produžio ugovor na još dve sezone. Janakopulos se zaljubio u Amerikanca, jer je u njemu video i doživeo sve ono što sanjaju i čemu su učeni Grci. Bogovi sa Olimpa – mišićavi, dominantni, hrabri i okrutni, preneli su se na telo i dušu Kendrika Nana. Grčki Toni Montana naprosto nije mogao ostati imun.

Matijas Lesor, ljubimac Partizanovih pristalica, svojim partijama i specifičnom harizmom uvukao se i u kožu Atinjana. Emocija kojom nastupa apostrofirala se kod Obradovića, a Ataman je uradio copy paste i dobio još bolji efekat. Francuz rođen na Martiniku, zahvaljujući dobroj ispomoći od strane saigrača, produkovao je još bolju sezonu od prethodne. Realno posmatrano, verovatno je bio najkonstantnija petica Evrolige, uz prilično visoku minutažu i ogromnu utrošenu energiju.

Tokom Plej – Ofa, kuburio je podosta sa slobodnim bacanjima i to je detalj koji će Lesor morati da popravi pred Berlin. Osim glavnog grada Nemačke, čekaju ga i zaista sjajni konkurenti u reketu poput Motlija, Fala, Poareja i Tavaresa. Poslednja dvojica, nema sumnje, naročito mu pričinjavaju motivaciju.

PROČITAJTE NAJNOVIJE TEKSTOVE NA PORTALU:

foto: Euroleague

Za kraj, činjenica je da su Janakopulos, Ergin i Panatinaikos doneli nešto novo Evroligi. Snimanje Instagram storija vlasnika Zelenih dok vređa sudijsku trojku, pa potom deliocima pravde i otvoreno preti na utakmici, teško je zamisliva, a opet tako ostvarena u praksi. Dimitris je lud, ali su i mnogi ludi za njim. Istina, nisu manjina ni oni koji ga očima ne mogu videti. Takav, sa puno mana, ideal je jednog života i kluba.

Kako kaže Šurda: Paradajz k’o lubenica, lubenica k’o kuća, a kuća bela na suncu. Sunce toplo, vruć vetar, ljudi blagi i svi igraju. Tri stola, dve flaše i obavezno muzika. Epimeno!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Verified by ExactMetrics