Crna Gora je završila takmičenje na Svjetskom prvenstvu na 11. mjestu, što je najbolji plasman Crne Gore do sada. Zabilježene su tri pobjede vs Meksika, Egipta i Grčke dok su dva poraza pretrpjeli od Litvanije i SAD.
Na prvi pogled djeluje da je cilj ostvaren i da su rezultati manje-više očekivani, no za mene lično ovaj rezultat predstavlja jedan od najvećih uspjeha naše košarke. Nije toliko daleko bilo kada je izbacila Crnu Goru iz kvalifikacija za Eurobasket i time nam uskratila učešće na nekoliko narednih takmičenja, ali se može reći da je to dalo motivaciju nekim novim igračima da se tada isprofilišu kao novi lideri reprezentacije. Ti igrači danas predstavljaju kičmu crnogorske reprezentacije i rezultat na ovom Mundobasketu je kruna njihove dosadašnje reprezentativne karijere.
Crna Gora je relativno glatko dobila prva dva meča i time osigurala plasman u drugu rundu i time učešće na jednom od četiri kvalifikaciona turnira za OI. Nakon odličnog šuterskog starta protiv Meksika, djelovalo je da se izgubilo samopouzdanje i do kraja turnira loš šut spolja je nešto što je obilježilo sve naredne mečeve pa i ne čudi činjenica da smo u procentu šuta za 3, završili na 29 mjestu od 32 selekcije koje su učestvovale na prvenstvu. Uprkos tome, osim meča protiv Litvanije, bili su konkurentan protivnik svima, uključujući i selekciju SAD. Energija i želja sa kojom su igrali nadoknadila je te nedostatke i pokazala da su ti momci zaslužili da se nađu na mjestu na kome su se našli.
Nekome će zvučati da je ovo možda previše subjektivno, ali za malu zemlju sa malom bazom igrača, svako učešće na većim takmičenjima treba da predstavlja svojevrstan praznik košarke. Da bi ostvarili neki rezultat, reprezentacije poput Crne Gore treba da pored talenta, posjeduju i x faktore kao što je dobra timska hemija što je ranije bio problem. Od dolaska Boška Radovića na mjesto selektora to se pretvorilo u snagu ove generacije. Igrači sada jednostavno vole da dođu i igraju za reprezentaciju, nevezano u kakvom sastavu se nastupa. Osporavan od samog početka, nikad nije tražio izgovore nit krivio igrače, uprkos svim limitima koje posjeduje, Crna Gora sa njim je uspostavila neki kontinuitet nastupa na velikim takmičenjima i dostojno se predstavlja na njima. Dobru priliku imamo i da se kvalifikujemo na sledeće EP gdje će nam rivali u kvalifikacionoj grupi biti Njemačka, Švedska i Bugarska.
Ono što bi ovaj rezultat mogao da donese je želja nekih novih momaka da se nastavi ovaj trend ili da naprave korak dalje. Za ovu generaciju motiv je bilo da se pokaže da su bolji od neodlaska na Eurobasket nakon ispadanja vs Holandije. Za naredne generacije ovo može biti motivacija da nastave da rade i kakav je specijalan osjećaj predstavljati svoju zemlju na SP i pritom napraviti trenutno najveci uspjeh CG košarke na ovim takmičenjima. Da treba nastaviti sa radom i unaprijediti uslove kako za trenere tako i za igrače kako bi oni jednog dana možda mogli ovaj rezultat i da nadmaše.
Trenutno gledamo svojevrsnu Cinderella story u vidu Letonije na SP koja se plasirala među osam najboljih. Ne tako daleko, Crna Gora je trojkom Alekse Popovića u prepunoj Morači uradila Letoniji isto što je onomad uradila nama, odaljila nas od svih većih takmičenja u dogledno vrijeme.
Jel vrijeme za novi pinned tweet ? pic.twitter.com/UzkYfNha3P
— Minimalizam (@AttackTheRack) February 26, 2019
To je kod njih izazvalo glad i želju da se što bolje predstave na svakoj sledećoj smotri, a iz toga su izašle neke herojske partije koje su ovog ljeta upisane u istoriju letonske košarke. Mi možemo samo da se nadamo da ćemo nastaviti da pišemo našu istoriju u istom stilu.
