Crnogorski reprezentativac i bek Mornara, Vladimir Mihailović, pružio je fantastične partije u prethodnoj sezoni, obarao rekorde, a svojim atleticizmom i fizičkom spremom postavio domaći zadatak ostalim igračima. Vlado je za Flouter govorio o Evropskom prvenstvu, svojoj karijeri, očekivanjima od ove sezone i o ključnim faktorima za napredak.
Da li si zadovoljan plasmanom Crne Gore na Evropskom prvenstvu?
Mislim da moramo biti zadovoljni, igrali smo jako dobru košarku i bili ravnopravni u svim utakmicama, osim sa Španijom.
Koje reprezentacije su bile u top 3 shodno tvojim očekivanjima?
Definitivno top 3 ekipe su bile Srbija, Slovenija i Grčka, ali ovo Evropsko je bilo sjajan pokazatelj koliko je košarka interesantan i nepredvidiv sport gdje je na kraju zasluženo osvojila potpuno potcijenjena Španija.
Očekivanja od ove sezone Mornara?
Cilj ove sezone svakako je opstanak. Počeli smo sezonu čak i iznad očekivanja. Ekipa je jako mlada i sigurno će biti dosta oscilacija. Nadam se da ćemo dizati nivo igre kako sezona bude odmicala i biti u sigurnoj zoni.
Omiljeni momenat u karijeri?
Imao sam puno divnih momenata u dosadašnjoj karijeri i jako mi je teško da se odlučim koji bih izdvojio.
Najbolji trener sa kojim si radio i zašto?
Imao sam sreću da u karijeri radim sa jako velikim trenerskim imenima i iz svega nosim određena iskustva. Ipak, trener kojeg bih izdvojio je mnogo manje poznat od većine, a naučio me je možda i najviše. To je moj trener iz Aalsta Yves Defraigne. Pomogao mi je da mnoge stvari u igri uprostim i sagledam na jasniji način.
U kojoj sredini si se najljepše osjećao?
Svaka sredina u kojoj sam igrao je bila posebna na svoj način i uglavnom iz većine klubova nosim samo lijepe uspomene. U Aalstu smo se moja porodica i ja osjećali prelijepo i što se tiče inostrane karijere možda bih izdvojio to mjesto. Ipak, dosta sam nostalgičan po pitanju kuće, tako da povratak u Mornar je bio odličan potez, tu sam u blizini porodice i prijatelja i to je neprocjenjivo.
Da li si ostao dobar prijatelj sa nekim iz perioda kada si igrao za KK Budućnost?
Sa dosta igrača sa kojima sam igrao sam ostao jako dobar prijatelj, a iz tog perioda igranja za KK Budućnost izdvojio bih Nikolu Ivanovića.
Najbolj igrač sa kojim si imao priliku da igraš?
Mislim da je to sigurno Nikola Vučević. Ogroman talenat i napačka raznovrsnost, a pritom veliki profesionalac.
Na čemu si najviše radio tokom svoje igračke karijere?
Jako puno sam radio na sebi tokom cijele svoje karijere i i dalje radim. Kako fizički, tako i tehnički, u smislu šutiranja i rada sa loptom, a jako bitna stavka u svemu tome je i taj mentalni dio vezan, kako za individualnu pripremu i koncentraciju, tako i za razumijevanje igre.
Kako da mladi ojačaju karakter i da li je, po tvom mišljenju, to presudan faktor da bi uspjeli?
Najveći pokretač i inicijalna kapisla za sve vjerujem da je ta neka lična motivacija. To je nešto što morate da osjećate i nešto što vas svakog dana tjera da radite na sebi i da budete bolji u raznim aspektima i tako se kroz veliki rad, uspone i padove ojačava karakter.
