Psihologija u sportu: Nina Stević i Nikola Mijušković

Često u današnje vreme možemo čuti pojam „mentalno zdravlje“. Promenjene navike, ubrzan način života utiču na nas u znatno većoj meri, nego što je to bio slučaj u prošlosti. Sport je jedan od sinonima za zdrav način života. Međutim, kod profesionalnih sportista se često poremeti ravnoteža ljubavi prema sportu i skoro svakodnevnim pritiscima.

Na koji način se prevazilaze strahovi, kako ih možemo prihvatiti i da li je još uvek psihoterapija tabu tema, pričali smo sa sportskim psiholozima Nikolom Mijuškovićem i Ninom Stević.

U razgovoru sa sagovornicima smo uporedili život profesionalnih sportista prije 20 godina i sada i razlike koje su se dogodile u tom periodu.

„Mislim da sa sigurnošću možemo reći da se dosta razlikuje. Danas u sportu postoji više očekivanja  i obaveza. Drugačija je dinamika samog profesionalnog  bavljenja sportom“ rekla je psihološkinja Nina Stević.

Dok je sportski psiholog Nikola Mijušković dodao „ Razlike po tom pitanju su zaista velike. Čak bih rekao i tolike da su u pitanju dva svijeta. Sport je danas biznis, dio industrije, sve manje govorimo o igri, a sve više o pritiscima, što uslovljava drugačiji pristup sportu od strane onih koji se njime bave. Danas je sve veći upliv nauke, sve je na višem nivou, što znači da je mnogo teže postići neki planetarno veliki uspjeh.“

O važnosti bavljenja sportom, sagovornici su se usaglasili kazavši da nam sport pomaže u socijalizaciji, oslobađanju anksioznosti, razvijanju samopouzdanja, zdravije slike o sebi, lakšem dolasku do svojih ciljeva, pored, naravno, svih zdravstvenih benefita.

Sa kojim problemima se najčešče susreću profesionalni sportisti?

„Najčešće se susreću sa problemima vezanim uz anksioznost ili pad koncentracije.“ rekla je Nina, dok je Nikola dodao „Nedostatak samopouzdanja, strahovi od greške i neuspjeha, gubitak motivacije, suočavanje sa pritiscima su teme na kojima se najviše i najčešće radi.“

Na pitanje koliko su sportisti spremni da potraže stručnu pomoć, Nikola Mijušković ističe: „sve više su spremni i pravimo iskorake po tom pitanju. Nekad je situacija bila znatno lošija, ali polako razbijamo tabue i psihologija zauzima mjesto koje joj pripada.“

Pored igrača, koliko je i trenerima potrebna ova vrsta pomoći?

Nina Stević je rekla: „Kao i svima, ponekad je potrebna pomoć i trenerima. Zbog toga mi kao sportski psiholozi ne radimo samo sa igračima već i sa trenerima i roditeljima sportista.“

Nikola Mijušković smatra da i treneri sve više prepoznaju ove benefite i da sve više traže pomoć psihologa, a to je kako dodaje „važan znak da psihologija napreduje i da dobija na težini.“

Na pitanje u kojem periodu sezone sportisti osjećaju najveći pritisak, psihološkinja odgovara: „To je dosta individualno, nekima to bude na pripremama, jer se tada bore za mesto u ekipi. Nekima to budu utakmice sa nekim jačim protivnikom ili igranje finala. Dok je nekome to bude period izlaska iz povrede i vraćanje na teren. Zavisi od igrača do igrača.“

Sportski psiholog ipak misli da je to kraj sezone, jer kako kaže „tada računi svode i tada je najviše akumuliranog stresa i neizvjesnosti.“

Poznato je da sportisti na različite načine sportisti nose sa pritiskom pred važnim utakmicama, načini na koji bi to trebalo kontrolisati su kako kaže psihološkinja već uspostavljene navike, verovanje u rezultat rada i zalaganja koje je sportista uložio do samog takmičenja, dok psiholog Nikola dodaje „da je svaki sport u osnovi igra i da se ponekad samo treba lijepo igrati“

Na koji način se poslije neuspjeha sportistima vraća samopouzdanje?

„Mi psiholozi volimo gledati na neuspeh kao na nešto pozitivno. Ako bismo neuspeh gledali kao priliku za učenje na vlastitim greškama onda bismo ispravkom tih grešaka i savladavanjem problema vratili samopouzdanje i ne samo to već bismo tako i nadogradili naše veštine“, ističe Nina Stević.

„Moramo za početak doći u situaciju da neuspjeh ne implicira gubitak motivacije, jer neuspjeh sam po sebi nije loš već zdrav. Neuspjeh je samo jedna velika lekcija. Takođe, važno je znati da pravi karakteri posle neuspjeha sami po sebi nalaze izvor snage za nove pobjede. Jer ako nije tako, tu nema ozbiljnog takmičarskog sporta.“ zaključuje Nikola Mijušković.

Koliko često razgovarate sa mladim ljudima koji su na putu građenja karijere?

„Kod mladih sportista je više prepoznata važnost mentalnog zdravlja i mentalnog treninga pa samim tim se oni češće i javljaju za razgovore.“ kazala je psihološkinja.

Sličan odgovor smo dobili i od psihologa Nikole Mijuškovića koji kaže da se „razgovara često i intenzivno, ali to zavisi od dogovora klijenta i psihologa. Na mjesečnom nivou to su tri do četiri razgovora.“

U svijetu sporta, predstavlja li psihoterapija tabu temu?

 „Još uvek, donekle da. Doduše možemo primetiti da je tema psihologije u sportu sve više zastupljena u medijima što je sjajno, jer psihoterapija više ne predstavlja “bauka” među ljudima.“ smatra Nina Stević.

„Sve manje je to tabu, a sve više realna sportska potreba. Primjeri dobre prakse sa Zapada nam to već decenijama pokazuju. Ja sam ponosan što sam dio talasa koji promoviše ovu nauku.“ zaključuje psiholog.

Koliko su sportski psiholozi zastupljeni na našim prostorima? U kojoj mjeri domaći klubovi tome posvećuju pažnju?

Psihološkinja odgovara: „Sportski psiholozi na našim prostorima jesu zastupljeni, ali ne u dovoljnoj meri. U inostranstvu je to dosta zastupljenije, kod nas je tek u zaletu. Mislim da polako ljudi počinju da shvataju važnost mentalne pripreme i da se polako krećemo u pravcu ka tome da sportski psiholog postane sastavni  deo svakog stručnog štaba.“

„Nažalost nijesu dio redovne prakse. Problem je sada dvosmjeran, jer nema prevelikog interesovanja od strane studenata da se bave ovom strukom, a ni tržište nije previše aktivno po tom pitanju. Vjerujem da će se stvari promijeniti uskoro.“ govori Nikola Mijušković.

Na koji način se može balansirati ljubav prema sportu i uživanje na terenu sa pritiskom koji imaju određeni sportisti?

Nina Stević zaključuje „Profesionalni sportisti imaju tendenciju da često zaborave koji je pravi razlog i svrha njihovog bavljenja sportom, a to je ljubav prema toj igri. Dokle god je intriznična motivacija jača od pritiska, sportista će biti stabilniji i efikasniji u igri. Neće dopustiti spoljašnjim distrakcijama da poljuljaju njegovu stabilnost, samim tim će imati i bolje rezultate i u isto vreme će uživati u tome što radi.“

Dok psiholog Nikola Mijušković šalje poruku da „taj balans nije lak, jer ponekad se stvari među sobom kose. Potrebno je ponekad samo se prepustiti igri, uživati, baviti se svojim poslom i ne rasplinjavati energiju na stvari na koje se ne može uticati.“