Partizanov džoker otkrio kako je sačuvao samopouzdanje, pa izdvojio najvećeg šoumena među crno-belima

Karlik Džons je ponovo bio u centru pažnje posle velike pobede Partizana nad Bešiktašem, ali je jedan od najprijatnijih utisaka ostavio Kajl Olmen. Amerikanac je sa 18 poena odigrao najbolju utakmicu od dolaska u Humsku i pokazao koliko može da doprinese crno-belima kada dobije pravu priliku. Iza njega su dva meseca tokom kojih nije imao značajnu minutažu, ali nije odustajao od rada i čekao je trenutak da se dokaže. Sada želi da dobru partiju pretvori u kontinuitet.

Olmen nije krio zadovoljstvo zbog pobede, ali je istakao i koliko mu znači podrška koju dobija od saigrača. Upravo je timsko poverenje bilo jedan od važnih faktora u njegovom dobrom izdanju protiv Bešiktaša.

Šta se promenilo i zbog čega je konačno uspeo da pokaže svoj kvalitet?

„Imali smo nekoliko dobrih prilika za šut i ostvarili smo važnu pobedu, tako da sam srećan. Drago mi je što smo uspeli da pobedimo. Ceo tim je uz mene, tako da sam zadovoljan“, rekao je Olmen.

Partizan je u poslednjem periodu pokazao da može da pronađe različite načine da dođe do pobede, a Olmen veruje da ekipa može da zadrži nivo igre koji je prikazala protiv turskog predstavnika.

Može li Partizan da nastavi u istom ritmu do kraja sezone?

„Da, mislim da ćemo biti dobro. Ako nastavimo da igramo ovim tempom, verujem da će sve biti u redu.“

Poseban utisak na američkog košarkaša ostavila je atmosfera u dvorani „Aleksandar Nikolić“. Nije krio da mu se dopada što su navijači u Pioniru znatno bliže parketu, zbog čega ambijent deluje intenzivnije nego u Beogradskoj areni.

Kako je doživeo atmosferu u Pioniru?

„Bila je odlična. Zapravo, atmosfera je nekako prisnija, sve je zbijenije i to mi se dopalo.“

Kada je trebalo da izabere između dve beogradske dvorane, Olmen nije imao mnogo dileme. Smatra da blizina tribina parketu stvara poseban pritisak na protivničke ekipe.

Koja mu se dvorana više dopada i zbog čega?

„Rekao bih ovu, manju. Navijači su ovde mnogo bliže terenu. Znate na šta mislim? Atmosfera je prisnija i zbog toga sve deluje glasnije. Imam utisak da je protivničkim ekipama mnogo teže da dođu ovde i igraju. U Beogradskoj areni sve je mnogo razuđenije, pa nemate isti osećaj da je dvorana toliko puna. To je barem moje mišljenje. Možda i grešim“.

Jedan od važnih detalja utakmice bio je i doprinos Olmena u produžetku, gde je zajedno sa Karlikom Džonsom učestvovao u potezima koji su pomogli Partizanu da stigne do trijumfa. Ipak, Amerikanac priznaje da bi više voleo da su crno-beli posao završili u regularnom delu.

Kako je video svoju saradnju sa Džonsom u dodatnih pet minuta?

„Da, napravili smo nekoliko dobrih poteza i drago mi je zbog toga. Nije mi se dopalo što smo uopšte morali da igramo produžetak, ali šta je tu je. Najvažnije je da smo na kraju pobedili“.

Posebno zanimljiv deo razgovora odnosio se na period u kojem nije dobijao mnogo prilika za igru. Olmen je otkrio da je pokušavao da sačuva samopouzdanje dodatnim radom, koristeći svaki trening kao priliku da bude spreman kada ponovo dobije šansu.

Kako je uspevao da ostane motivisan tokom dva meseca bez značajnije minutaže?

„Ne znam. Bila su ovo duga dva meseca i pokušavao sam da zadržim samopouzdanje tokom celog tog perioda. Dodatno sam šutirao pre treninga, radio takve stvari. Jednostavno sam čekao priliku da na terenu pokažem ono što mogu“.

Na čemu je najviše radio i kako je izgledala komunikacija sa trenerom i ljudima iz kluba?

„Na istim stvarima na kojima radim i tokom leta. Pokušavam da izgradim što kompletniju igru, a onda da sve to što radim na treninzima prenesem na teren kada dođu utakmice“.

Iako je protiv Bešiktaša bio jedan od najboljih strelaca Partizana, Olmen nije delovao preterano euforično. Njegov odgovor na pitanje zbog čega ne pokazuje mnogo emocija čak ni posle dobrih poteza otkrio je da je takav jednostavno njegov karakter.

Zašto ne pokazuje previše emocija na parketu i da li je to deo njegove ličnosti?

„Sezona je duga, brate. Samo pokušavam da povežem nekoliko dobrih utakmica. Kao što sam rekao, iza mene su duga dva meseca, ali sada želim da u naredna dva meseca, do Nove godine, odigram nekoliko dobrih utakmica zaredom. Da nastavim da povezujem dobre partije i gradim na tome“.

Kada je upitan da li je toliko miran i tokom utakmica ili samo ne voli da proslavlja uspešne poteze, usledio je zanimljiv razgovor.

„Šta to znači?“

Na pojašnjenje da ne deluje kao neko ko preterano slavi dobre poteze, odgovorio je:

„Da, uglavnom sam prilično opušten“.

Da li je takav pristup deo njegovog karaktera ili nešto što je vremenom naučio?

„Nikada nisam bio neko ko mnogo proslavlja svoje poteze. Jednostavno nastavim da igram“.

Na dodatno pitanje da li bi se to promenilo u slučaju nekog spektakularnog poteza, Olmen je ipak priznao da postoje situacije u kojima bi pokazao emocije.

„Ne, jednostavno igram košarku. Verovatno me nikada nećete videti da nešto posebno proslavljam. Možda ponekad malo, ali ništa preterano“.

A šta bi se dogodilo kada bi pogodio trojku za pobedu?

„Hajde, pa to bih verovatno proslavio“.

Ipak, takvi trenuci nisu česti, pa bi i njegovo slavlje bilo prava retkost.

„Da, ali takve stvari se ne dešavaju često. To bi verovatno bila jedna od tih retkih prilika kada biste me videli da slavim“.

Za kraj, Olmen je dobio zadatak da izdvoji saigrača koji je najbolji u proslavljanju dobrih poteza. Nije dugo razmišljao – prvo ime koje mu je palo na pamet bio je Arijan Lakić.

Ko je najveći majstor za proslave u svlačionici Partizana?

„Verovatno Lakić. Da, Lakić. On ima baš mnogo različitih proslava. Sledeći bi verovatno bio… Ne znam. Lakić je definitivno broj jedan“.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *