Dalas Teksas – Alarmi su upaljeni!

Da vam je neko pre početka sezone rekao da će Luka i Kajri igrati zajedno, možda biste se nasmejali. Ali još važnije, da će njih dvojica biti 11. teško da biste poverovali. Nije za smeh, ali jeste za verovanje, Dalas Meveriksi su na 11. mestu zapadne konferencije.

Od ere Dirka Novickog i to one najtrofejnije, završene pre dobrih deset godina, Dalas nije imao razloga za optimizam. Bilo je to povremenih uzleta i upada u plejof, međutim koliko da se samo vrata otkšrinu. Niko iz tadašnjih ekipa nije imao ni taj kvalitet ni tu hrabrost da preuzme veću odgovornost. Dirkova karijera se bližila kraju, saigrači su se menjali kao na traci, a uprava je čekala nešto veliko. Veliko, možda i najveće ime uz Novickog ako ne u istoriji kluba (mada je i to legitimno), onda svakako u istoriji njihovog učešća na draftu, Luka Dončić je spletom okolnosti (čitaj Vlade Divac) došao u Teksas.

Dečak, tek punoletni koji je sa svojih 18 godina predvodio Real do titule Evrolige i Sloveniju do prvog evropskog zlata, imao je zadatak da Marka Kjubana odvoji od ideje o prodaji franšize. Ovo je Lukina peta sezona u NBA ligi i samo u debitantskoj nije uspeo da uđe u plej – of. U naredne tri, dva puta je ispadao u prvoj rundi, a prošle sezone, u finalu zapada bio poražen od prejakih Voriorsa. Jasno je da je u pitanju progresivan napredak čiji je “krivac” upravo Slovenac. I sada, kada se očekivalo da će upravo ova sezona biti okosnica za korak napred, a to je veliko finale, dogodilo se suprotno.

Maveriksi su trenutno 11. tim na Zapadu. Bolje rečeno, nisu ni u plej-in zoni. Ispred njih se nalaze Oklahoma i Minesota, priznaćete ekipe sumnjivih ambicija i malih garancija za nešto više. Do kraja regularnog dela, ostale su još tri utakmice – Sakramento, Čikago i San Antonio. Realno, na papiru tri lakša duela, posebno poslednja dva. Ipak, da li i za tim potpuno narušene hemije, samopouzdanja i vere u sopstvene mogućnosti? Da li uopšte Luka i momci trebaju da gledaju u protivnike ili zapravo u sebe…

DONČIĆ I IRVING – DVA SVETA RAZLIČITA

Spenser Dinvidi, Dorijan Fini Smit, pik prve runde ‘27, druge runde ‘27 i prve runde ‘29 za Kajrija Irvinga. Tako je glasio i izgledao trejd između Bruklin Netsa i Dalasa. Kajri je ponovo podelio američku javnost, samo ovaj put zbog košarkaškog razloga. Jedna strana je smatrala da Luki treba partner u vidu virtuoza i majstora kakav je neminovno Irving, druga se plašila raspada i haosa koji nije stran za vernika, filozofa, borca za ljudska prava i ponekada profeosionalnog sportistu.

Ako pogledamo prošlost, Irvingu nije nimalo stran rad sa velikim zvezdama. U Klivlendu je sa Lebronom osvojio svoj jedini prsten, u Bostonu je uz njega stasavao Tejtum, a u pomenutim Netsima je pored sebe imao i Durenta i Hardena. Kao što znate, sa Kavsima je to i delovalo najuspešnije, u gradu čuvene revolucije iz 1773 je počelo sa osmehom a završilo tužbom, dok se njujorški supertim raspao kao bugarska skupština. Ne govorim sve ovo za džabe. Kako je Dončić imao gradativni napredak, tako je Kajri opadao. Ako ne u igri koja je na oko zaista umetnost, onda na toj timskoj konekciji i na kraju samom rezultatu.

Luka i Irving su na 4 – 11 ove sezone kada igraju zajedno. Čak što je pomalo apsurd, Dalas ima bolji skor kada je jedan od njih dvojice na klupi. Od poslednjih osam utakmica, na sedam su doživeli poraz. Još više boli činjenica da su imali dva vezana poraza od Šarlota i to kada je Luka dao 40, odnosno 34 poena. Kada u back to back noći izgubiš od Šarlota, trebali bi išta više dodati.
U duelima sa glavnim konkurentima, po predikcijama bar pre ili tokom sezone, gubili su lako. Osim tandema, svi ostali su u evidentnom padu, posebno šuteri u vidu Hardevej Džuniora, Bertansa, Buloka.

SAIGRAČI KAO KOLATERALNA ŠTETA

Uglavnom u takvim momentima, kada se sve ruši i raspada, na površinu iskoče pitanja ko treba da igra a ko ne. Primer radi, famozni Džaval Mekgi sa 35 godina predstavlja glavnu opciju u reketu i čoveka koji je u poslednjem meču sa Atlantom imao dva slobodna za pobedu. Jedno je pogodio, drugo ne, a nakon utakmice (i poraza u produžecima) rekao: “Tako to ide. Ne igrate čitavu sezonu, a onda vam dva bacanja odlučuju. Mogao bi od nas da se napravi dobar film.” Ne znam da li Kjuban planira da uđe u filmsku produkciju, ali ako i uđe, trebao bi kao adekvatan žanr da odabere tragediju.

PROČITAJTE NAJNOVIJE NA PORTALU:

Često se kao ključni problem trenutne situacije u timu stavlja tema “jedne lopte”. Kako usled velikih ega i individualnih potreba Dončića i Irvinga, rezultat trpi. Međutim, ono što se stidljivo pominje, a trebalo bi znatno glasnije i jače jeste odbrana. U poslednjih 11 utakmica primaju 117 poena po utakmici naspram 115 datih. Timski to i deluje kao prolazna ocena, ali u 1 na 1 duelima, već ozbiljno padaju na testu. Luka skoro da se i ne trudi, potom kada mu sviraju faul onda ulazi u raspravu sa sudijama. Irving je daleko od bilo kakvog defanzivca, a ostatak tim je toliko nestabilan da su Majamiju dozvolili skoro 50 poena u prvoj četvrtini.

Džejson Kid ako je kao igrač plenio inteligencijom i ogromnom maštom, u trenerskom poslu fanatika ga samo odvodi na polje noćne more. Odlasci prvo Bransona, potom i Dinvidija i Fini Smita ispostavili su se kao šamar upravi, Kidu i svim zamislima za ovu sezonu.

Nažalost, po navijače Mavsa, nisu više u mogućnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini. Naravno, pod jedan je da oni ostvare pobede u naredne tri utakmice (što je itekako upitno), ali i da se nadaju da će Oklahoma izgubiti dva odnosno Minesota tri svoja duela. Što se kaže, ne bih vam bio u koži.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Verified by ExactMetrics