Čovek koji je prošao rad Duška Vujoševića, mlad i talentovan trener, čiji rad je itekako zapažen na celom Balkanu. Na naše veliko zadovoljstvo, odazvao se pozivu da bude gost Floutera.
Dame i gospodo, predstavljamo Nevena Nikolića.
Početak bavljenja trenerskim poslom?
„Trenerskim poslom sam se počeo baviti 2003. godine u Ženskom košarkaškom klubu Novi Zagreb u kojemu sam proveo dvije sezone. Nakon toga na nagovor Vladimira Vanjka prešao sam u Košarkaški klub Zrinjevac u kojem sam proveo deset sezona, paralelno radeći u juniorskom i seniorskom pogonu ali i kao sekretar kluba. Nakon toga došle su sezone u Ciboni, pa prva moja prvoligaška sezona u Studentu iz Mostara i jedna polusezona u Gorici u možda najjačem hrvatskom prvenstvu otkad se igra liga.“
Diploma profesora fizičkog vaspitanja, stalni posao u školi, napuštanje sigurnosti i odlazak u Zrinjski. Ispravna odluka ili ne?
„Jeste, prije Zrinjskog sam radio u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi kao profesor fizičke kulture i na poziv iz Mostara vratio se trenerskom poslu. Iz nečijeg kuta gledanja možda čudna odluka ali iz mog nije. Mislim da čovjek treba slijediti svoje snove i ako je u prilici raditi ono što voli ne treba odbijati to bez obzira na svu nesigurnost koju ovaj naš trenerski posao nudi. Od malih nogu još dok sam bio igrač želja mi je bila da budem dio Zrinjskog i eto ta prilika mi se napokon i ostvarila.“
Dva kratka mandata u Mostaru, utisci?
„U Mostaru sam proveo za mene predivne tri sezone. Bez obzira što sam radio u možda najtežem periodu za klub, mogu biti ponosan na urađeno. Svi ti silni financijski i logistički problemi koje smo imali su dosta utjecali na nas i da ih nije bilo mislim da smo mogli imati jednu fantastičnu priču za godine koje dolaze. Nažalost stvari su otišle u krivom smjeru za što smo mi na parketu ipak najmanje krivi.“
Bio si takođe i na treninzima Partizana u vrijeme kada je klub sa klupe predvodio Duško Vujošević. Koliko je na tebe uticao njegov način rada?
„Moram reći da je Dule na mene imao jako veliki utjecaj. Počeci moje trenerske karijere su se poklopili sa počecima Partizanove dominacije sa Vujoševićem na klupi. Kao mlad trener bez puno iskustva počeo sam pratiti njegov rad i mogu slobodno reći da je on u meni probudio onaj trenerski crv koji me i dan danas drži. Naravno kasnije sam počeo pratiti rad i nekih drugih trenera, ali je ipak on bio taj koji je kod mene izgradio te najvažnije temelje mog trenerskog rada i uopće pogleda na košarku.“
Koliko pratiš košarku u regionu i Evropi?
„Pa uglavnom jedino to i pratim. Prije svega ABA ligu, Evroligu i Evrokup. Iskreno NBA jako slabo pratim zbog kasnih termina utakmica, ali i zbog načina kako se tamo igra. Više mi se sviđa europska košarka i mislim da gledano iz trenerskog kuta više toga se može naučiti.“
Plasman Hrvatske na EP, uspeh, neuspeh?
„Hrvatska košarka je decenijama u problemu i iskreno ne vidim izlaz iz ove situacije ni u narednom periodu. Reprezentacija je samo odraz rada prije svega klubova ali i Saveza. Sistem proizvodnje igrača po klubovima je odavno urušen a on je osnova i baza uspjeha reprezentacije.
Hrvatskih klubova nema u ozbiljnim evropskim takmičenjima već godinama, a sve je manji broj hrvatskih košarkaša koji nastupaju u Evroligi. Bez jakih takmičenja i jake konkurencije nema ni kvalitete. Mislim da stvari treba mjenjati iz korjena ali to je sada na ljudima koji vode hrvatsku košarku da nađu rješenje i pokušaju spasiti što se spasiti da.“
Mlade nade hrvatske košarke?
„Iskreno slabije pratim rad mlađih selekcija hrvatske košarke jer unazad par sezona nisam fizički u Hrvatskoj pa o toj temi ne mogu puno ni pričati.“
Kvalitet igranja ove igre u CG, BIH, RS, HRV, SLO I SRB, koliko talenata imamo, i šta je potrebno da se oni razvijaju?
„Mislim da se na ex yu prostoru igra odlična košarka. Bez obzira na financijske probleme koje klubovi imaju lige su jake i izjednačene, teške za igranje. Kvalitet definitivno postoji. Dokaz tomu je i veliki broj igrača koji svakog ljeta s ovih prostora odlaze u jače i financijski plaćenije lige Evrope. Ovo je podneblje gdje ima jako puno talenta općenito za sport, pa tako i za košarku.
Mislim da se i trenira puno kvalitetnije i napornije nego je to slučaj u drugim dijelovima europe. Ove godine imamo stvarno jaku KLS ligu, možda i najjaču u zadnjih desetak godina. Crnogorska liga je također sve jača i jača s financijskog aspekta.
BiH liga je godinama jedna od težih liga za igranje. Slovenska i makedonska liga isto tako ulažu puno već godinama. Uz to, ABA liga kao vrh piramide košarke ovih prostora je sigurno jedna od boljih liga u Evropi, ako gledamo proizvodnju igrača za velike scene. Mislim da u košarku treba ulagati puno više s obzirom na talenat koji ovi prostori posjeduju.“
Potpisao si za Promo, očekivanja u novoj sredini?
„Potpisao sam za Promo, radimo evo već 25 dana, pripremamo se za sezonu koja je pred vratima. Sastavili smo sasvim korektnu mladu ekipu u okviru našeg skromnog budžeta i nadamo se uspješnoj sezoni. Klub je jako dobro organiziran, imamo dobre uslove rada i sve što nam je potrebno za kvalitetan trening.
Nadamo se i velikoj podršci naše publike koja je jedna od najboljih u državi. Ovaj grad voli košarku. Sada je na nama da ih svojim igrama i borbom natjeramo da svaku utakmicu budu naš šesti igrač i da svi zajedno uživamo u dobroj košarci.“
Takođe radiš individualno sa mnogim igračima, možeš li čitaoce upoznati sa kojim?
„Radim svako ljeto sa Tonijem Katićem bivšim plejmejkerom Cedevite, Cibone, Splita i Dynamo Sassarija a sada igračem Dinamo Bukurešta. Iz istog smo mjesta, pa pomažemo jedan drugome da ostanemo u formi.
Radio sam i sa Tonijem Nakićem bivšim igračem Cibone, a sada Rio Breogana za vrijeme lockdowna. Mislim da je taj individualni rad u prijelaznom periodu jako bitan za igrače i treba mu poklanjati puno veću pažnju nego to jest slučaj kod nas.“
Učestvuješ li na košarkaškim kampovima, i koliko su oni značajni?
„Ranijih godina dok sam radio kao trener mlađih kategorija sam vrlo često odlazio na kampove, sad je to sve rijeđe i rijeđe jer obaveze ne dopuštaju. I sam imam neke planove za svoj kamp na Makarskoj rivijeri rivijeri u godinama koje dolaze.
Vidjet ćemo što će od toga biti. Mislim da je to jako dobra stvar za djecu, da se izvan svojih klubova upoznaju sa radom drugih trenera, da upoznaju vršnjake iz drugih sredina jer ta prijateljstva ostaju vječna.“
Mlad si trener, kakve su tvoje neke lične ambicije u daljoj karijeri?
„Mislim da bi svaki trener trebao imati najveću moguću ambiciju. Imam je i ja. Ulažem dosta u svoje znanje i usavršavam se iz godine u godinu. Iskreno ne gledam puno unaprijed, fokusiran sam na Promo i sezonu koja dolazi. Uvijek idem trening po trening, utakmicu po utakmicu i mislim da je to jedini ispravan put.“
