Preživela je reprezentacija Letonije duel sa Estonijom, a već danas protivnik je Srbija. Arturs Kuruc, bek letonske selekcije svestan je težine izazova koja očekuje njega i saigrače.
U razgovoru za Meridian sport, bek reprezentacije Letonije se pre svega dotakao meča sa Estonijom.
“Znali smo da će biti dobra atmosfera, svakako, ali nismo očekivali da će oni da igraju tako agresivnu odbranu, da krenu na taj način. Vrlo rano su nasterali da pravimo faulove. Ušli su brzo u bonus i, znate, tipično je za sudije – kada tim počne da se igra veoma fizički, oni neće svirati 15 faulova u prvoj četvrtini, već će pustiti da se igra fizički. Od tog trenutka cela utakmica se potpuno promenila. Više nije bilo reči o talentu ili procentu šuta. Radilo se o tome ko više želi pobedu, bila je to prava borba na terenu. Poslednja četvrtina to pokazuje – do poslednja tri-četiri minuta dali smo samo dva koša, oni ništa. Bila je to bukvalno borba na terenu, pravi derbi. Uživao sam u utakmici i veoma sam srećan što smo pobedili.”
Svesni su u taboru domaćina turnira da prva dva izdanja na prvenstvu nisu bila sjajna.
“Očekivali smo malo bolju igru s naše strane, iskreno. Sigurno bolji procenat šuta, jer šutevi nisu bili dobri, ali mislim da je razlog to što je meč bio veoma fizički. Nije bilo slobode u igri. Igralo se na drugačiji način. Očekivali smo da se bolje oporavimo posle prve utakmice i želeli smo da pokažemo da smo u još boljoj formi nego tada. Ali bila je teška utakmica. Srećan sam što smo pobedili. Moramo opet da analiziramo meč, pronađemo detalje koje smo promašili, da bismo u sledećem igrali još bolje.”, ističe mlađi Kuruc.
Potrošnja je protiv Estonije bila ogromna. Kako fizička, tako i psihička.
“Realno gledano, nije bila dobra uvertira za Srbiju. Pogotovo zato što oni igraju sa nižom postavom, pa smo i mi morali da igramo sa nižim igračima. Manja rotacija, a imamo utakmice dan za danom, tako da su neki igrači morali da provedu dosta minuta na parketu. Sledi Srbiija. To fizički nije dobro. Naravno, sa strane samopouzdanja i mentaliteta, bilo bi bolje da smo pobedili sa 20–30 razlike, ali ipak, srećni smo, pobedili smo i sada počinjemo da skupljamo pobede.”

Kuruc ne brine zbog rezultata protiv Estonije – velika pobeda Srbije i minimalna Letonije.
“Naše samopouzdanje je dobro. Znamo o čemu se radi – ovo je bio derbi. To je drugačija utakmica. Nije isto spremati se protiv njih ili protiv Srbije. U derbijima, pogotovo u završnici, nikad nije lako. Oni igraju slobodnu košarku, brzo pomeraju loptu, ne igraju sistemski, i zbog toga nekad imaju sjajne mečeve, a nekad lošije. I sve se svodi na poslednje posede. Nekad možeš da pobediš sa dva razlike, nekad sa tri. To je takav tim.”
Njegov stariji brat Rodions Kuruc je otpao sa spiska zbog povrede, a glavna tema je bio boravak njegovog brata u crno-belom dresu.
“To mu je bila prva godina posle NBA, pa je morao da se prilagodi. Mislim da je sada mnogo spremniji za evropsku košarku nego što je tada bio. Imao je odličnog trenera, ali možda on u tom trenutku još nije bio spreman za njega. Ipak, mislim da je to bilo sjajno iskustvo. Dobio je mnogo informacija od Obradovića, naučio dosta. Nije bilo lako, jer je možda očekivao veću minutažu i da ne bude otpisan, ali mislim da je izvukao najbolje iz tog perioda. I ja pamtim neke detalje iz njegovog vremena u Partizanu.”
Uspomena iz tog perioda?
“Imam uspomenu kada sam došao sa Baskonijom da igram u Beogradu. Bio sam kod njega u stanu, naručili smo hranu i proveli lepo vreme. Živeo je u onim stanovima gde su tada stanovali igrači Zvezde i Partizana. To je moja jedina uspomena sa njim iz tog perioda. Tada i nismo toliko provodili vremena zajedno jer smo obojica igrali Evroligu, imali smo previše utakmica. Sada, pošto smo igrali zajedno u ACB ligi, više smo povezani.”
Artus ne krije da bi voleo jednoga dana da zaigra u redovima večitih.
“Ako pričamo o vašim timovima iz Evrolige – tu nema dileme, definitivno bih rekao da. Naravno, radi se o vrhunskim timovima i uvek bih uzeo u obzir takve opcije.”

U taboru Srbije ima svog prijatelja i čoveka izuzetno poštuje.
“Omiljeni igrač? Pa, moj prijatelj Vanja Marinković, sa kojim sam igrao – on mi je omiljeni srpski igrač. Ali naravno, igrati protiv Jokića… to će biti posebno. Imao sam priliku da ga branim u pripremama i bilo mi je neverovatno da vidim kako taj čovek igra. Sjajno iskustvo, fantastičan igrač, neverovatno kako pronalazi rešenja”.
Sa Vanjom je proveo mnogo vremena i dobro ga upoznao.
“On je zabavan momak, pravi takmičar, uvek želi da pobedi. Odlično razume igru. Sviđa mi se kako mu ide karijera. Nije uvek bilo lako, u Valensiji nije imao sjajne trenutke, ali onda je otišao u Baskoniju, i iako prva sezona nije bila najbolja, u drugoj je pokazao koliko vredi. Poštujem ga mnogo, i njegovu karijeru i karakter”
Da li se čuo sa Vanjom pred meč?
“Nismo baš toliko bliski da se čujemo stalno, ali ako mu ikad nešto treba, zna da može da računa na mene. Imam samo reči hvale za njega. Sada ćemo se pozdraviti, rukovati i zagrliti. Ali na terenu – to će biti druga priča. On je sjajan momak i želim mu da ostane zdrav i da odigra dobar turnir”, zaključio je Kuruc razgovor.
O snazi Srbije govorio je i Davis Bertrans, sada košarkaš Dubaija, a nekada Partizana u eri legendarnog Duška Vujoševića.