Baš je dobro biti Nikola Jokić…

Njegova ekipa je prva na zapadu. On ostvaruje tripl – dabl u proseku i prvi je kandidat za MVP – ja ove sezone. Da, i lako i lepo je zvati se Nikola Jokić.

Mislim da dobri timovi pobeđuju i kad igraju loše, a da loši uvek nađu način da izgube čak i kada su bolji“. Reče jutros Nikola jednu mudru, često ključnu rečenicu uspeha i vrhunskog rezultata.

On defakto vrhunski klupski rezultat i dalje nije ostvario (titula ili bar korak do titule), ali je indivudalno opisao granice oko kojih će sportisti verujem decenijama ići i pokušavati da ih pređu.

Odavno je ušao u tu fazu da ga američke kolege, cenjeni novinari, nazivaju velikim igračem. Jednim od najboljih u svom vremenu. I to najboljim zbog isključivo urađenog na parketu. A takvih je danas malo.

Nije Nikola najpogodniji lik za medijsku scenu u Americi. Ona pre svega živi od senzacija, afera, opskurnih naslova i priča. A u životu kao i u igri Nikole Jokića sve je tako prosto.

Možda je najinteresantniji deo postao njegov ulazak u halu. Obučen u odela, kao Džejms Bond koji dolazi na gala večeru, sa ciljem da “pobije sve i vrati se sam”.

Upitan zašto se na svakoj utakmici pojavljuje u sakou i lakovanim cipelama, odgovorio je:
Počeo sam to da radim ove sezone, to je jedan od načina da predstaviš sebe. Samo mi se ne sviđa kako se momci oblače za utakmice. Nositi odelo znači da sam ozbiljan u vezi sa svojim poslom. Ovde sam da obavljam svoj posao, i to odelo predstavlja.
I neka naredni redovi budu upravo omaž načinu kako Nikola obavlja svoj posao.

NIKOLA, HVALA!

Dok čitate ovaj tekst (Bog dao objavljen pre naredne utakmice Nagetsa), Jokićeva trojka za pobedu vrti se po svim naslovnicama košarkaških portala.

Svakako da taj potez ne oslikava njegovu karijeru, ali dodaje malo na onoj gore navedenoj tezi o “velikim i malim”. A što ne reći da čovek do tog šuta nije imao nijedan pokušaj u poslednjoj četvrtini.

Uzeo ga je potpuno hladne ruke i još hladnije glave, i po ko zna koji put pokazao da nije lola džaba dolazio.

Denver se trenutno nalazi na prvoj poziciji Zapada. Da ovo pričate nešto starijim ljubiteljima američke lige profesionalaca (starijim od Ajversonove i Melove ere), verovatno bi pitali na čemu ste.

Pod jedan, Nagetsi su do pre 20-ak godina bili sadašnja Oklahoma sa ciljem predstave pikova za grickalice, takose i pomfrite. U jednoj takvoj predstavi za takose (analogija sa Draftom) dobili su Jokića.

Pod dva, geografski, Denver nije atraktivna lokacija. Bez obzira kakvu ponudu dobije, svako bi pre odabrao topli i zavodni Los Anđeles nego hladni i neatraktivni Denver.

I pod tri, niko nikada nije dominirao ligom kao Jokić u dresu Nagetsa. Ni Ingliš, ni Mutombo, ni Karmelo.

Zamislite samo kako se osećaju veliko-američka gospoda iz Kalifornije i Njujorka, kada drugu, a možda i treću sezonu zaredom gledaju najboljeg igrača lige koji dolazi iz Kolorada.

I to igrača koji nije ta vrsta mešaničkog strelca kao Ingliš ili Entoni. Takve, ljubitelji košarke preko bare, mnogo lakše podnose.

Nikola je Denveru doneo novo rođenje. Novi izgled, ali prevashodno uticaj; ime koje se ceni, uvažava i sluša.

Postoji jedan video navijača Niksa koji govori – Do pre 30 godina nismo znali da li se bave amaterskom ili profesionalnom košarkom, a evo ih sada na Božićnoj utakmici, sve sa dvostrukim MVP -jim na čelu.

foto: Denver Nuggets

FENOMEN KOJI ZAISTA POSTOJI

Zaista smatram da je pojava Nikole Jokića vekovno dostignuće. Kako za košarku, tako i za generalno sport. I to ću objasniti na primeru takozvnaih “goata” i njihovog publiciteta u narodu i narodnostima.

U eri Majkla Džordana, sanjali smo da ćemo svi lebdeti kao on, iako smo realno znali da su šanse minimalne. U Lebronovoj epohi koja zapravo i dalje traje, sanjali smo njegova zakucavanja preko dvojice.

A sada, za vreme Jokića ne moramo uopšte da sanjamo. Dovoljno je da odemo na neki obližnji teren, uzmemo loptu i vežbamo osećaj. Kada vidite Nikolu, pomislite: “pa ovo bih mogao i ja”. I tu je sva lepota. Što svaki pekar, lekar, apotekar (mali omaž Bori Đorđeviću) ima dojam da može isto kao Nikola.

Deca će dolaziti na treninge, ne kako bi pokušavala zakucavanja niti gađala trojke sa devet metara, već vežbala one osnovne košarkaške fundamente.

Kako da se postaviš, zagradiš, navežbaš osećaj sa distance (što je ujedno i najteže), daš pravovreman pas. Sve ono sa čim svet zaluđuje naš pitomac iz Sombora.

Neće gledati da dnevno imaju 1000 sklekova, odlaze u terenu sa 14 godina, izgledaju kao Apolon. Zapravo ponašaće se u skladu sa nekim normalnim principima prirode.

Nešto slično bi moglo da se apostrofira i za Dončića, stim što za razliku od Jokića, Luka znatno više sebe troši, pa nekada i sagori u toj potrošnji.

O njegovim počecima, periodu u Megi, dolasku u Denver, verujem da ljudi već dosta znaju. Malo je postalo i nakaradno da pričamo o debelem bucku koji eto tako dođe, odradi posao, kupi posle meča burek i Koka-Kolu i bude sav srećan.

Mnogo je tu odricanja, mentalnih ali i fizičkih padova, istorijskih partija da bi pričali o gore navedenom. Čak i kroz šalu.

Uporedite samo Nikolin izgled sa Svetskog prvenstva 2019 i Evropsko 2022. Dva sveta. I baš zbog toga, jasno je koliko sam Jokić vodi računa da sve izgleda lepo, lako, jednostavno.

DOŠLO VREME DA SE POKLOPE NEKE STVARI

Za razliku od prethodne dve sezone kada smo govorili “užasan Denver, ali je bar Nikola MVP”, ove je situacija skroz dugačija.

Vezali su šest uzastopnih pobeda. Poslednji poraz kod kuće ostvarili su 23. novembra. Pre skora dva meseca. A kao najbolji prilog tome jesu pune tribine u Ball areni, nekada Pepsi centru.

Iako je Denver prevashodno grad bejzbola, američkog fudbala i hokeja, košarka polako ulazi u hladna srca građana države Kolorado. Još ako izbore prva četiri mesta u plej – ofu za šta su šanse gotovo izgledne, goreće.

Timski dugo nije viđen ovakav Denver, malteno još od 2009. godine. Ono u “bablu” računam kao Marejovo proviđenje i ništa više od toga. Te 2008-09 sezone, Nagetsi su stigli do finala zapada gde su kao i u bablu bili poraženi od Lejkersa. Tada su igrali prezabavnu košarku. Sada igraju preinteligentnu košarku.

PROČITAJTE NAJNOVIJE NA PORTALU:

Nikolu ovog leta čekaju važni dani. Evidentno je da će na proleće krenuti u novi, možda prvi Plej – of sa ozbiljnim i realnim ciljevima. U septembru, nadamo se svi, čekaće ga Mundobasket. Neka ova 2023. bude treća, zlatna godina Jokićeve trke.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Verified by ExactMetrics